Profesija odnosi s javnošću u našoj sredini još je relativno mlada i nepoznata široj javnosti. Osoba koja se bavi odnosima s javnošću, ili popularnije rečeno PR, bitno utiče na kreiranje imidža, prati i "osluškuje" stavove i zahtjeve javnosti, informiše nadređene i daje savjete o daljim odlukama. Shodno tim zahtjevima, osoba koja obavlja taj posao treba da bude obrazovana, dobro informisana, dobar strateg, vizionar, analitičar, organizator i nadasve dobar komunikator. Ovi zahtjevi naročito su na cijeni kada je riječ o odnosima s javnošću u državnim i političkim institucijama, a mi smo razgovarali sa osobom čiji je staž u ovom poslu jedan od najdužih - Verom Sajić, šeficom Biroa za odnose s javnošću Vlade Republike Srpske.

 

Iako je završila pedagošku akademiju u Banjaluci, karijeru je započela na Big radiju početkom devedesetih kao voditelj. Šest godina koje je provela radeći na ovom mediju smatra velikom životnom i profesionalnom školom na kojoj je mnogo naučila o medijima i komunikaciji s ljudima. Rođenjem kćerke došlo je i novo radno mjesto, postala je direktor nevladine organizacije koja se bavila monitoringom medija. Kao službenik u Ministarstvo informisanja, koje 2002. postaje Biro za odnose s javnošću, dolazi 1999. godine, a prije skoro pet godina postala je šefica Biroa. Međutim, kako obrazovanje smatra jednim od najvažnijih segmenata života, završila je menadžment, a prošle godine odbranila je i magistarsku tezu.

 

DOM INFO: Šta smatrate svojim najvećim izazovom u ovom poslu?

 

SAJIĆ: U ovom poslu je svaki novi dan izazov, jer nikad ne znate šta vas čeka. Da bi radio ovaj posao, čovjek mora da ima mnogo energije i da navikne da radi pod stresom, kao i da se navikne na svakodnevnu borbu s tim izazovima. Izazov je i to što stalno dolaze novi, mladi ljudi da rade ovaj posao, i njih treba usmjeriti, pomoći im, učiti ih. Zatim, onaj ko se bavi odnosima s javnošću mora da radi mnogo na sebi, jer uvijek može bolje, više, kvalitetnije. Na taj način sam se trudila i da vodim ovaj biro. Konkretno, broj informacija koje Vlada RS daje medijima u posljednjih nekoliko godina značajno je povećan, kao i broj saopštenja, konferencija za štampu i na portalu naše vlade svaki dan se ažuriraju informacije, jer one treba da budu dostupne javnosti. Ja sam pozitivna osoba puna energija, a imam sreće da imam i takve saradnike. Ništa nam nije teško i nikad nam ne predstavlja problem da odgovorimo bilo kojem novinaru. Ono što me posebno raduje je to što svakim danom dobijam pitanja običnih građana koji su shvatili da mi radimo u prvom redu za njih i da od nas mogu tražiti potrebne informacije. Međutim, ono na šta sam najponosnija je spot "Ljepša Srpska" i publikacija o RS, koji su urađeni po mojoj ideji, kao jedan od prvih promotivnih projekata o RS. Ovaj projekat je nagrađen u Berlinu na sajmu turizma. Generalno, mislim da bi trebalo dosta više da radimo na promociji RS, za što ja ima želju, volju, a i potrebna znanja.

 

DOM INFO: Novinari i PR-ovi "osuđeni" su jedni na druge, ali ipak često ne nalaze zajednički jezik.

 

SAJIĆ: U potpunosti razumijem novinare zato što dobro poznajem tu profesiju i znam šta se traži od njih. Ponosna sam što nikad nisam imala problem ni sa jednim novinarom. Moj posao je da im pomognem, odgovorim na pitanje u najkraćem mogućem roku. Uvijek sam se vodila profesionalizmom, kulturnim ophođenjem i opuštenim odnosima koliko to profesionalizam dozvoljava.

 

DOM INFO: Neki odnose s javnošću posmatraju glamuroznim i moćnim poslom, dok drugi misle da je to obično prodavanje magle?

 

SAJIĆ: Odnosi s javnošću jesu moćno zanimanje zato što je informacija moć, a onaj ko je posjeduje, može da vlada njome. Nisam sigurna da su ljudi na ovim prostorima svjesni toga. Ipak, mislim da ima pomaka, jer se i vlade sve više otvaraju. Moje kolege i ja ovdje smo da informacije plasiramo na što bolji način kako bi došle do građana. Oni koji znaju naš posao, znaju da je to težak, naporan, stresan posao, da ga moraš voljeti da bi ga radio, da se ne osvrćeš na umor, kao i da stalno gledaš naprijed.

 

DOM INFO: Postotak žena koje se bave odnosima s javnošću veći je od postotka muškaraca, ipak rad u Vladi često sa sobom nosi i etiketu rodne pripadnosti.

 

SAJIĆ: Nikada nisam na taj način razmišljala o tome. Sigurno je da na ovim prostorima muškarci lakše uspijevaju u nekim poslovima. Ženi je teže zato što joj je po prirodi dato mnogo obaveza, kao i uloga majke, domaćice, kćerke... Zbog toga se žene nerijetko u poslu ne daju maksimalno i teško je u svemu tome biti podjednako dobar i to je težina koju treba iznijeti. Mislim da je ključ svega dobra organizacija, koja omogućava rad na kvalitetan način. Što se tiče konkretno mog posla, mislim da su žene bolji komunikatori. Poenta ovog posla je dobro, pametno pričati u pravom trenutku. Mislim da negdje u ženskom biću stoji da lakše komuniciramo, lakše se otvaramo, imamo manji strah od kamere.

 

DOM INFO: Bez obzira na karijeru, od žene se očekuje da u prvom redu bude majka. Da li ovo treba uvažiti i ženi obezbijediti određene privilegije?

 

SAJIĆ: Mislim da žene treba da budu poštovane kao majke, ali ne mislim da zbog toga treba da im se progleda kroz prste, jer ljude za određene poslove ne treba birati prema rodnoj pripadnosti, nego prema sposobnostima za posao. Ali, majku treba razumijeti kad joj je dijete bolesno, a ja se u takvim slučajevima zalažem za iste privilegije očeva. Mada mislim da je naša sredina daleko od prihvatanja situacije odlaska oca na porodiljsko. Moja baka se mnogo namučila, kao i moja majka, a i ja sama, ali se iskreno nadam da će mojoj kćerki biti lakše. Jer, prisjetite se sastava prve Vlade RS od prije 18 godina i uporedite s ovom vladom u kojoj imamo žene i ministarke, i pomoćnice ministara, kao i mnoge druge uspješne žene.

 

DOM INFO: Da li imate uzor u svom poslu?

 

SAJIĆ: Nemam uzor. Meni su uzor profesionalnost, dosljednost, pristupačnost, humanost, konstantan rad na poboljšanju kvaliteta svog posla. Svaka vlada je drugačija, a i naša sredina je specifična, što mi ne ostavlja mjesto za konkretne uzore.

 

DOM INFO: S obzirom na obaveze koje podrazumijeva Vaš posao i na to da ste samohrana majka, kako uskađujete posao i porodicu?

 

SAJIĆ: Bez obzira na to koliko volim ovaj posao, moja djeca su mi uvijek na prvom mjestu. Kćerka Anđela ima 14 godina, a sin Viktor devet i sad je mnogo lakše biti zaposlena majka. Dok su bili manji, tetka mi je pomagala u kućanskim poslovima, a posljednje dvije godine sama vodim brigu o svim domaćinskim obavezama. Mada te majčinske i domaćinske obaveze više ne posmatram kao obaveze, sebe sam ubijedila da uživam u tome, tako da meni pripremanje večere predstavlja izduvni ventil i odmor. Trudim se da kvalitetno provodim vrijeme sa djecom, da razgovaramo, rješavamo probleme, učimo, da se zajedno odmaramo, šalimo... i moje jedino zanimanje u tom trenutku je da budem njihova mama. Imam veoma blizak odnos sa svojom djecom, trudim se da budem tu za njih i ne forsiram na silu autoritet i svoje mišljenje. Oni znaju da sam im i majka i prijatelj, ali učim ih i samostalnosti ostavljajući im prostor da se ne slože sa mnom, da imaju svoje mišljenje i izgrađuju lične stavove.

 

DOM INFO: Samohrana majka, a još i uspješna. Da li ste nailazili na negodovanje okoline zbog toga?

 

SAJIĆ: Da, jesam. Uvijek sam to posmatrala na način da osoba koja ogovara i osuđuje druge na taj način izražava lično nezadovoljstvo i frustraciju. Mislim da svako ima pravo da odlučuje kad će ući u brak, ali isto tako i kad će izaći iz braka. U svakom slučaju smatram da je bolje da djeca rastu sa jednim roditeljom, ali bez frustracije i svađe, nego u porodici u kojoj su stalno prisutne trzavice, tenzije i nervoza. Meni nije problem govoriti o tome zato što svi znamo da ima toliko žena i muškaraca koje žive u nesretnim brakovima i koji bi se rado razveli, ali im to najčešće ekonomske prilike ne dozvoljavaju. Bila bih sretna kad bismo svi imali pravo i mogućnost da živimo životom kojim želimo. Bez obzira na ovo, ja bih voljela da sam u braku, da imam divnog muža i da taj brak funkcioniše, ali ako već nisam imala tu sreću, ipak želim da živim što bolje i izborila sam se za to sa svojom djecom.

 

DOM INFO: Od žena koje se bave Vašim poslom očekuje se da vode brigu o izgledu. Da li imate neke posebne rituale koji podrazumijevaju njegovanje ženstvenosti?

 

SAJIĆ: Srećem dosta žena na drugim odgovornim pozicijama kojima ženstvenost nije nimalo narušena i koje se nikako ne uklapaju u profil "muškobanjastih", što pozdravljam. Da radim bilo kakav posao, da sam astronaut, nakon što skinem astronautsko odijelo, ja bih obukla haljinu, stavila nakit i malo šminke. Volim što sam žena, prvenstveno zbog majčinstva, jer je to jedna specifična veza. Nemam neke posebne rituale, vodim brigu o svom zdravlju, jer zdrava žena može biti sretna žena. Mislim da je u određenim godinama potrebno paziti na ishranu, kretati se, ali i redovno obavljati potrebne preglede. Volim sebi priuštiti masažu, jer me to opušta. Frizeru ne idem, ali biram i ja, kao i sve žene, te kreme i pomade, mada znam da ne pomažu previše. Međutim, ono što ja njegujem, i što mislim da treba da njeguje svaki čovjek, jeste duša. Recept je sasvim jednostavan, čitanjem knjiga, druženjima, odlascima u muzeje, na izložbe, pozitivnim razmišljanjima.

 

DOM INFO: Da li u svom pretrpanom rasporedu imate vremena za neki hobi?

 

SAJIĆ: Sve manje i manje. Veoma mnogo vremena provodim čitajući, ali to ne bih nikako nazvala hobijem, to je sastavni dio mog života, jer svaki dan čitam. Ranije sam mnogo više slikala, ali slikanje zahtijeva veću posvećenost, mada ima dana kada sam umorna i pod velikim stresom i kažem sebi "sad moram da slikam", jer me to opušta. Volim i fotografiju i slikam ono što je mom oku lijepo ili ono za šta mislim da je vrijedno da se zabilježi, kada putujem po svijetu, ali i kada odem u selo ili šetam po Banjaluci. U posljednje vrijeme crtam i haljine, koje su po mom mišljenju sinonim ženstvenosti i koje obožavam da nosim. Nadam se da ću u dogledno vrijeme imati priliku da pokažem te svoje kreacije na nekoj modnoj reviji.

 

DOM INFO: Šta biste poručili mladim ljudima koji tek počinju da grade svoju karijeru?

 

SAJIĆ: Svima bih poručila da se stalno obrazuju, formalno i neformalno, da čitaju i da im knjiga postane prijatelj. Da sebe dobro upoznaju, preispitaju šta zaista žele od života, koje su im sposobnosti i mogućnosti, odnosno koliko daleko mogu ići. Da imaju svoje snove i ciljeve i da idu ka njima. Upornim radom, učenjem i zalaganjem može se daleko stići. Dobrota, pozitivna djela i razmišljanja su univerzalna dobra koja se prepoznaju u čitavom svijetu i na svim jezicima. Voljela bih kad bi svi u sebi pronašli te vrijednosti i izvukli ih na površinu.