Naše žene su bolji menadžeri od muškaraca

RAZGOVARALA Maja Arsenović 

FOTO DOM INFO

U surovom poslovnom svijetu, gdje ženama često nema mjesta zbog još nerazbijenih stereotipa, teško je uspjeti, a još teže održati se. Osobine koje žena treba da ima da bi se dokazala su znanje, upornost, inovativnost, dinamika i odlučnost. S obzirom na to da Jasminka Krivokuća, direktorica "Pošta Srpske", posjeduje upravo te osobine, uspjeh nije mogao da je zaobiđe. Karijeru je započela odmah po završetku Ekonomskog fakulteta u Banjaluci 1987. godine, kada se zaposlila u fabrici svilenih tkanina "Svila" u Čelincu. Iako je rođena Banjalučanka, nije htjela, poput pojedinih koleginica, da čeka posao u gradu. Svakodnevno putovanje u Čelinac nije joj predstavljalo problem, te je započela svoj put uspješne poslovne žene.

DOM INFO: Kako je do sada izgledao Vaš profesionalni život?

KRIVOKUĆA: Pet godina provela sam u "Svili" i u tom periodu sam napredovala od pripravnika do mjesta komercijalnog direktora. Tu sam stekla neprocjenjivo iskustvo i samopouzdanje, te postala prepoznatljiva po svojoj stručnosti. Moje sljedeće radno mjesto bilo je u banjalučkoj industriji konfekcije "Blik". Nekadašnji direktor "Incela" Vojislav Prnja prepoznao je moj rad. Tada nije bila potrebna ni politička ni nacionalna podobnost, nego stručna sposobnost. Poslije prelazim u trgovinu naftne idustrije, vodila sam jedno privatno preduzeće. Tu sam vidjela kako se lako zarađuje novac. Bilo mi je teško posmatrati šta se dešava sa proizvodnjom. Tada sam shvatila da država griješi, možda čak i danas, u tom sistemu vrednovanja pojedinih branši i djelatnosti. Mislim da prioritet treba dati proizvodnim djelatnostima, jer na njima država i stoji. Država koja nema srednje klase ne može da opstane. U "Pošte Srpske" došla sam 1999. godine. Ostavila sam platu od 1.000 KM i došla na posao sa platom od 475 KM. Tada, kao i sada u mnogim privatnim preduzećima, ne poštuju se prava radnika, nema mogućnosti za iskazivanje kreativnosti i stručnosti, radnik je jedino u službi sticanja profita, i to ponekad sumnjivog porijekla, tako da je moja odluka bila sasvim logična. U "Pošte Srpske" došla sam na mjesto referenta za investicije, a jedno vrijeme sam bila i direktor tog sektora. Prije pet godina postala sam direktor "Pošta". Jedan mandat je iza mene, a sada sam ga obnovila, tako da sam na početku drugog mandata.

DOM INFO: Kako izgleda biti direktorica pošte?

KRIVOKUĆA: S obzirom na to da sam postala direktorica preduzeća u kojem sam već radila, kada sam došla na ovu funkciju upotrijebila sam svoje organizatorske sposobnosti i krenula novim pravcem razvoja poštanske djelatnosti. Kroz medije su se provlačile negativne priče o radu "Pošta", ali trudila sam se da to ostavim iza sebe. Prioritet mi je bio moj posao i rezultat koji treba da ostvarim kao direktorica. "Pošte" su se tada našle na prekretnici, jer smo se odvojili od "Telekoma", tako da sam napravila plan i strategiju poslovanja. Nije mi bilo lako, jer sam na umu stalno imala to da moram obezbijediti plate za 2.400 radnika u vrijeme kada nas "Telekom" više nije finansirao. Tada su nam mnogi prognozirali da ćemo za dva mjeseca propasti, međutim naši radnici danas redovno dobijaju plate i nemamo problema s kojima se mnoge firme sad u vrijeme krize bore i nadamo se da ih nećemo ni imati, jer svaka poslovna godina se bazira na planovima poslovanja koji se strogo prate i ispunjavaju. S obzirom na krizu, mislim da ne treba ići u velike investicione projekte, nego zadržati poslovanje na ovom nivou, sa nekim modernijim, obogaćenim uslugama. Ipak, plate radnika su bitnije od velikih investicija.

DOM INFO: Kada je zadovoljstvo biti na mjestu direktora?

KRIVOKUĆA: Zadovoljna sam kada se radni zadaci ekspeditivno završavaju. Kada krenem u neku akciju želim da se to završi i tu sam veoma nestrpljiva, ne trpim odlaganja. Od svojih saradnika tražim povratne informacije pri izvršenju poslova, u suprotnom dolazi do zatajenja u komunikaciji i odgovornosti prema radu. Međutim, s obzirom na to da smo mi veliki sistem i da je naš osnivač Vlada RS i da mnogo toga zavisi od Ministarstva, njihova administracija nas donekle usporava. Međutim, ostvarili smo dobru saradnju sa Ministarstvom saobraćaja i veza, koje je upoznato s našom problematikom, što je veoma bitno, jer su pošte od velikog značaja za uspješno funkcionisanje cijelog društva, nezavisno od nas pojedinaca koji vodimo ove poslove.

DOM INFO: Dobijanjem međunarodnog poštanskog koda "Pošta Srpske" našli ste se u centru dešavanja, jer je to presedan. Jedna država jedan poštanski kod, a BiH sada ima dva koda.

KRIVOKUĆA: U proceduru dobijanja poštanskog koda krenula sam prije tri godine. Tada smo bili anonimni, niko nije pokretao to pitanje. Dobijanje međunarodnog koda je veoma bitno za naše preduzeće, jer smo jedini javni operater i nama to pripada. Nama je ovo bitno iz razloga što ćemo sada imati veći kvalitet usluga i veću uštedu novca. Ne želim ovu situaciju politizovati, jer se politika kroji u parlamentu BiH, a ovo je privredni subjekt koji treba da služi građanima. Samo bih sve podsjetila da smo imali podršku Svjetske poštanske unije za dobijanje koda, kao i sva zakonska uporišta.

DOM INFO: Koliko truda je potrebno ženama u našoj okolini da bi došle do pozicije na kakvoj ste Vi sada, na vodeću poziciju neke ustanove, preduzeća?

KRIVOKUĆA: Što se tiče menadžmenta "Pošta", taj odnos žene - muškarci je izjednačen. Mogu se pohvaliti da imam muške saradnike koji me zaista uvažavaju i čak me ponekad iznenađuju puštajući me ispred, vjerovatno iz razloga što im odgovara moja lakoća u komunikaciji i neposrednost. Suviše oficijelnosti me usporava i sigurno ne pripada mom dinamičnom stilu rada. Međutim, istina je da mnoge žene ne mogu naći svoje mjesto u poslovnom svijetu, iako sam sigurna da imamo više sposobnijih žena nego muškaraca. Ali, žene su i same krive za to, jer jednostavno imaju neku kočnicu koja ih sprečava da se pokažu u pravom svjetlu. Mislim da se ta "kočnica" nosi iz porodice. Odnos roditelja prema djeci znatno utiče na njihov kasniji rad i rezultate. Moja sestra, koja je takođe uspješna, i ja bile smo jednako forsirane i to više od strane našeg oca nego majke, koji nam nikada nije dao do znanja da postoji mogućnost da ne uspijemo jer smo žene. Veoma je uvažavao naša mišljenja i poglede učeći nas kreativnom razmišljanju. Ja sam nestrpljiva, volim dinamičan rad i u porodici vodim glavnu riječ. Ukoliko me saradnici ili ukućani ne mogu pratiti, sama nastavljam dalje i završavam posao na vrijeme, jer mi je to prioritet. Tu osobinu sam naslijedila od majke, koja je kao i otac bila prosvjetni radnik. Mislim da mnoge žene imaju šta da ponude samo im je potreban mali podsticaj, pa bih voljela da moja poruka dođe do žena. Ne treba da se plaše, jer smo kompleksnije, kompletnije i sposobnije od muškaraca. Žena teži ka tome da završi započeti posao i to krunisan pobjedom i rezultatom, što nam predstavlja pravo zadovoljstvo.

DOM INFO: Sa Vaše tačke gledišta, da li pol uopšte predstavlja prepreku u našem poslovnom svijetu?

KRIVOKUĆA: Sa moje tačke gledišta, to što sam žensko nema veze sa mojim uspjehom. Ali, činjenica je da mnogi muškarci imaju predrasude prema jakim poslovnim ženama, jer im sujeta strada od njih. Vrlo teško je naći kompletnog muškarca, a pod tim mislim da je uspješan u poslu, ali i da je porodičan čovjek. Uvijek trpi jedno na uštrb drugog, dok žene mnogo bolje balansiraju ta dva dijela života. Međutim, mislim da muškarac koji uspije u tome nema predrasuda prema ženama i nije mu teško da prati jaku i uspješnu ženu.

DOM INFO: Poslovna žena je najčešće majka i domaćica. S obzirom na to, da li žene treba da imaju određene privilegije u odnosu na muškarce?

KRIVOKUĆA: Sama privilegija je biti majka, a sve ostalo je usput. Međutim, mislim da ukoliko se žene odluče za poslovni svijet, ne treba da očekuju privilegije, jer same donose odluku da taj teret preuzmu. Međutim, sve više muškaraca se emancipuje u smjeru da preuzima na sebe teret kućanskih obaveza, tako da je danas mnogim mladim ženama i to olakšavajuća okolnost.

DOM INFO: Koje su negativne, a koje pozitivne strane vođenja ovako važnog preduzeća?

KRIVOKUĆA: Jedna od pozitivnih strana je sigurno ta što razvijam svoju kreativnost, jer je ovo brz i uzbudljiv sistem, tako da mi je često dan kratak za sve ono što bih obavila. Veoma mi je bitno što se stalno razvijam u profesionalnom smislu i stalno tragam za novim idejama i rješenjima u cilju poboljšanja naše djelatnosti i hvatanja koraka sa Evropom. Međutim, loše strane ovakve funkcije su što nekad izgubim privatnost. Takođe, svaki direktor dobija realne i nerealne zahtjeve, kako od radnika, tako i od drugih, a veoma je teško odbiti zahtjev nekoga ko vas posmatra kao osobu koja mu može pomoći u rješavanju problema. Nerijetko, u takvim situacijama ljudi vas pogrešno shvate, jer ne razumiju kompleksnost pozicije. Onog trenutka kada uđem u ovu zgradu, ja više nisam Jasminka Krivokuća, nego direktor pošte i moje ponašanje diktira ta funkcija i odgovornost koju nosi sa sobom, tako da je moj tempo života podređen ovoj instituciji.

DOM INFO: Često se govori da žene u poslovnom okruženju vode brigu o estetici, da li je to slučaj i sa Vama?

KRIVOKUĆA: Pristalica sam suzdržanosti kada je riječ o estetici na radnom mjestu. Žao mi je što su žene u sve većem nastojanju za ženstvenošću izgubile osjećaj za poslovnost i umjerenost. Mislim da poslovnu ženu nikako ne mogu predstavljati napadne boje, jaka šminka i šareni dezeni. Ponekad imam osjećaj da je danas pojedinim ženama u bitnim institucijama potrebno održati lekcije iz pristojnog ponašanja i odijevanja, jer nonšalantnom i mladalačkom stilu nema mjesta u poslovnom svijetu.

DOM INFO: Šta biste savjetovali mladim ljudima koji tek počinju da se probijaju u poslovni svijet?

KRIVOKUĆA: Ja sam jedna od onih koji su uhvatili zadnji voz u kojem smo mogli nešto naučiti. Danas je mladim ljudima veoma teško u ovom okruženju, jer se sada stvara jedan novi poslovni svijet, a bojim se da u njemu nema ni principa ni pravila. Kada sam ja počinjala, poštovala su se pravila i na cijeni je bila stručnost. Mladi ljudi, koji su nestrpljivi i koji brzopleto razmišljaju, često se odluče na odlazak sa ovih prostora tamo gdje će uvijek biti građani drugog reda bez obzira na sposobnosti. Uostalnom, pristalica sam mišljenja da je uvijek bolje graditi svoju zemlju nego tuđu. Takođe mislim da sva preduzeća treba da se privatizuju domaćim kapitalom, jer inostrani kapital niti će povećati zaposlenje niti će ga ponovo uložiti u ovu zemlju, nego će ga iznositi van. Nadam se da će mladi ljudi shvatiti da je ovo njihova država i da nemaju druge rezervne, te da će raditi sve što mogu u cilju njenog razvoja i boljitka, jer to moramo sami, sigurno to niko neće uraditi za nas. A, ono što bih svima poručila jeste - potrebno nam je mnogo više rada, a mnogo manje politike.

DOM INFO: Profesionalni planovi za budućnost?

KRIVOKUĆA: Od mog plana i programa u prošlogodišnjem mandatu, od četiri cilja ostvarila sam tri. Uspjela sam da izdejstvujem donošenje Zakona o poštanskim ustanovama na nivou Republike Srpske. Pokrenuta je izmjena zakona na nivou BiH, koji treba da bude donesen uskoro. Završen je projekat radio-relejnog sistema, sad svaka pošta ima svoj sistem. U narednom periodu ćemo raditi na projektu post banke, koji sada zavisi od nove vlade, koja će odlučiti da li će do tog projekta doći ili ne. Cilj nam je da privredni subjekti koriste našu informacionu mrežu, kao i mrežu naših objekata, da se ne dupliraju kapaciteti kako bi se novac usmjerio, umjesto u izgradnju nepotrebnih dodatnih informacionih mreža, u izgradnju zdravstvenih, prosvjetnih i sličnih kapaciteta koji su nam potrebni. Nakon što završim s ovim mandatom, sigurno ću otići iz ove institucije, jer nakon toliko godina mislim da se gubi i ambicija i inovativnost i prelazi se na ustaljeni ritam. Nadam se da će na moje mjesto doći neko mlađi, inovativniji, ko će nastaviti tamo gdje sam ja stala, sa modernizacijom i unapređivanjem ove institucije.

DOM INFO: Da li imate neku želju kada je riječ o budućem radnom mjestu?

KRIVOKUĆA: Razmišljam o poslaničkom mandatu, mjestu u okviru ministarstva u Vladi RS ili možda čak o ambasadorskom mjestu, ali sigurno ne dalje od Slovenije.