Ambijent za zdravo odrastanje

PIŠE Jelena Manojlović, dipl. arhitekta unutrašnje arhitekture
FOTO DOM INFO

Cilj uređenja prostora predstavlja način poboljšanja uslova življenja i oplemenjivanje okoline u kojoj radimo, družimo se, spavamo, dišemo. Kada arhitekta formira enterijersku kompoziciju za klijenta preuzima određenu odgovornost za funkcionalnost njegovog provedenog vremena i budućeg kvaliteta života u tom enterijeru.

Odgovornost je posebno velika kada se kreira prostor koji će direktno uticati na kvalitet odrastanja i razvoja djece. Pored toga što mora zadovoljiti osnovne funkcionalne, praktične i estetske uslove, dizajnirano enterijersko okruženje djece će direktno uticati na njihovo zdravo odrastanje.

Postavlja se pitanje da li je moguće kroz prostornu kompoziciju, izgled zidova, odabir boja i kvaliteta namještaja stimulisati potencijale beba i malo starijih mališana? Na kojem nivou su opažaji najmlađih? U kojoj dobi se već može pozitivno uticati na njih i doprinijeti njihovom svijetu saznanja i spoznaje?

Dokazano je da djeca u ranoj dobi pokazuju sposobnost prepoznavanja apstraktnih simbola. Potrebno ih je uvesti u svijet različitosti oblika, nijansi i boja - učiniti im prostor i okolinu interesantnijim za posmatranje i samim tim osigurati drugačije vizuelne doživljaje.

Uvođenje različitih elemenata i vizuelnih informacija u okolinu pozitivno će uticati na razvoj beba i njihove percepcije, što će se kasnije direktno odraziti na intelektualnu sferu života. Takođe, osnova zdravog odrastanja je izbor materijala kojim će se opremati njihov kutak ili soba. Prvenstveno je bitno da djeca borave u prostoru koji će biti potpuno bezbjedan za njih u vidu konstrukcije namještaja i finalne obrade.

RASPORED NAMJEŠTAJA: Kada se oprema soba za bebe, dispozicija namještaja i broj komadnih elemenata biće uslovljeni ključnom funkcijom i objektivnim potrebama djeteta. Roditelji će prilikom organizacije prostorije jasno definisati namjenu iste - pored toga što će beba da spava u njoj, da li će to biti i primarno mjesto za presvlačenje, dojenje i druženje s bebom. Prema tome će se određivati broj neophodnih elemenata u sobi - krevetac, komoda/sto za presvlačenje sa dijelom za odlaganje bebi kozmetike, orman za stvari i mjesto-fotelja za hranjenje.

Prostor se mora organizovati praktično - da je sve nadohvat ruke roditeljima kada je presvlačenje u toku. Bitno je namještaj pozicionirati tako da se krevecu jednostavno i nesmetano prilazi. Idealan položaj omogućava prilaz sa svih strana, ili sa tri - kada je uzglavlje naslonjeno na zid. Osim što bi roditeljima bilo olakšano kretanje i pristup djetetu, otvorena vizura koju bi beba u tom slučaju imala podsticala bi je na razgledanje.

Akomodacija oka je vrlo bitan faktor koji će kasnije uticati na opažanje i koncentraciju. Međutim, nerijetko se desi da to ne dozvoljava gabarit prostorije ili pozicija vrata i zidova, pa se krevetac najčešće prislanja bočnom stranom uz zid. U bilo kojem slučaju, neophodno je da uzglavlje bude pozicionirano tako da dijete vidi onog ko ulazi u sobu.

Krevetac se ne bi smio smještati direktno ispod prozora, iza vrata ili uz radijator. Svakako ne bi trebalo da bude okružen kabastim namještajem. Kada nemaju preglednost, djeca postaju nervozna i nezadovoljna. Za njih je bitno da su u centru zbivanja i da nemaju osjećaj skučenosti.

PROSTOR TREBA DA "DIŠE": Nakon definisanja osnovne dispozicije bitno je da prostor sobe ostane prohodan, da "diše" i nema stvari koje koče kretanje roditelja i uglove bebine vizure. Izbor materijala je najbitnija stavka. U opticaju moraju biti samo prirodni materijali. Potrudite se da kreirate opuštajuće okruženje sa akcentom na eko-proizvodima.

Najbolje bi bilo kada bi sve drvene površine bile premazane zaštitnom bojom i uljima koja nisu toksična. Kolijevka od punog drveta sa eko završnim premazom logičan je i najbolji izbor. Nikako se ne smije uzeti u razmatranje ona sačinjena od univera, koji bi zbog hemijskog sastava veziva materijala bila štetna po bebino zdravlje. Rešetkasta ili segmentno otvorena struktura kreveca po funkcionalnosti prednjači u odnosu na one sa zatvorenim, panelnim stranama.

Dijete voli da razgleda i doživljava stvari oko sebe, a sasvim zatvorene strane mu znatno uskraćuju tu šansu. Ako postoji mogućnost povoljna je varijanta izrade kreveca većih dimenzija, kako bi bio komotniji i pružao više prostora za pokrete. Samim tim - duže će služiti svrsi, pa će bez problema odgovarati i starijim bebama. Kolijevke su atraktivne, djeluju bajkovito, ali ih zbog gabarita brzo prerastaju. Stoga su kreveci ekonomičnije rješenje.

Funkcionalnost, udobnost i sigurnost su imperativi dječjeg namještaja. Sve ivice moraju biti zaobljene, šrafovi skriveni, a montaža stabilna. Preporučuju se tople obloge podova. Tepisi bi trebalo da budu od prirodnih, nikako sintetičkih vlakana. Pamuk i vuna se najčešće koriste. Posebno će biti važno u periodu kada beba krene du puzi i igra se na podu. Tada će biti neophodno sakriti sve gajtane i kablove koji bi im mogli biti interesantni za "ispitivanje".

Ako postoji mogućnost, za bebu opremite sobu koja će imati dovoljno prirodnog svjetla, ali važno je da ono ne pada direktno na krevetac. Ako, ipak, ne postoji drugačija opcija, potrudite se da ublažite intenzitet direktnih sunčevih zraka draperijama ili zavjesama od prirodnih materijala - pamuka ili lana. Kada je u pitanju izbor rasvjete - kvalitetna centralna se svakako podrazumijeva. Bilo bi dobro ugraditi potenciometre povezana sa prekidačem, budući da djeci često smeta jako svjetlo.

Razni šareni lusteri i igračke, visilice sa plafona privlačiće im pažnju i biti posebno zanimljivi, naročito ako bacaju interesantne sjenke po zidovima. Izbor ostalih izvora vještačkog osvjetljenja je na vama - lampe na različitim pozicijama koje emituju prigušenu svjetlost svakako su proizvodi koje bi trebalo uzeti u razmatranje. Idealne su za hranjenje i presvlačenje pred spavanje ili kada po bebinom "pozivu" ustajete u toku noći. Ambijentalno osvjetljenje je diskretno i stvara ugodnu atmosferu, pri kojem se beba neće sasvim razbuditi.

ŠARENILO ISPRED JEDNOLIČNOSTI: Dobro promislite i pametno odaberite nijanse i boje. Pored raspoloženja, koje je u konkretnoj vezi s njihovim uticajem, za bebe je neophodno posmatranje likovnih odnosa i sa drugog aspekta - zidna grafika mora biti stimulativna i podsticajna. Bitno je koristiti boje koje nisu toksične, kako ne bi bilo štetnih isparenja u djetetovoj blizini. Različite forme i oblici privlačiće njihovu pažnju, te pozitivno uticati na prirodnu radoznalost.

Detalji i kontrasti savršen su izbor, nezavisno od toga da li se radi o tapetama, prugama ili aplikacijama, stikerima na zidu. Naglašavanje velikih površina bojenim kontrastima zna biti kontraproduktivno, stoga je bitno da se roditelji pouzdano informišu o psihološkom uticaju pojedinačnih pigmenata prije dizajniranja zidova. Ako se odlučite za tu varijantu, vodite računa o komplementarnosti tonova i njihovom doziranju. Uvijek je sigurna varijanta ako se odlučite za podlogu u pastelnoj, na koju se mogu aplicirati detalji u osnovnim bojama. Oni mogu predstavljati geometrijska tijela ili asocirati na određene oblike iz prirode. Mogu biti samo jednostavni crteži koje sami roditelji mogu nacrtati.

Velika greška je stereotipna, gruba podjela boja na one "za dječake" i "za djevojčice", pa se tako plava i roze usvajaju kao opcije, najčešće u svijetlim tonovima. Alternativa leži u svim divnim, veselim nijansama, koje će djelovati razigrano, otvoreno i živo. Jednoličnost i jednoobraznost nisu ono što je vašoj bebi potrebno. Da bi je pravilno vizuelno stimulisali, u njenom bliskom okruženju neophodno je igrati se i različitim intenzitetima i tonovima jedne boje. Na primjer - ako se na zidu pojavi krug čiji će centar biti svijetložute boje, koja će se mijenjati u intenzivniju, da bi na periferiji završila jarkožutom - stvoriće se utisak treće dimenzije koji će djetetu postati zanimacija za posmatranje. Kreativnim detaljima svojoj djeci možemo dati pravo malo bogatstvo i od malih nogu podsticati njihov svijet opažaja i spoznaje.

AUDITIVNA STIMULACIJA: Pored vizuelne, predlaže se i auditivna stimulacija. Istraživanja su potvrdila da djeca kojima se pušta kvalitetno komponovana muzika brže napreduju, imaju bolju motoriku i bolju koordinaciju. Dokazano je i da se poboljšavaju sposobnosti za ranije i lakše razvijanje složenijih jezičkih struktura kod djece kojima su roditelji redovno puštali klasičnu muziku. Zbog svojih kompleksnih struktura koje se ponavljaju, ona utiče na snaženje memorije i koncentracije. Muzikom roditelji mogu podstaći intelektualni razvoj djeteta i uvećati njegove buduće kapacitete za učenje.

Ukoliko zbog kvadrature doma ne postoji mogućnost za opremanje odvojene bebine sobe ili, pak, roditelji žele da im je novorođenče što bliže, najbolje je taj specifični kutak prilagoditi djetetu likovnim detaljima i rasvjetom. Krevetac se tada najčešće smješta uz roditeljski krevet na rastojanju koje je dovoljno da mu se komotno priđe, a da dijete nesmetano vidi roditelje i osjeća njihovu blizinu.

Psiholozi s razlogom ističu kako je okruženje djece u kojem rastu bitno za njihov kompletan razvoj, dok su naučnici u mogućnosti da protumače ključne faktore koji uslovljavaju razvojne specifičnosti i uticaje. Utvrđeno je da beba dolazi na svijet pripremljena za apsorpciju različitih iskustava i prihvatanje različitih stimulacija. Bogato iskustvo stvara bogatu bazu podataka koja će uticati na kvalitetno odrastanje i formiranje ličnosti.

Roditelji bi trebalo da svom djetetu omoguće brojna iskustva koja će podstaći intelektualni razvoj djeteta, a kod najmlađih ćemo to postići okružujući ih raznovrsnim oblicima elemenata, odnosa, formi i boja čime ćemo njihov prostor učiniti malom riznicom likovnog bogatstva.