| Arhitektura - Spomen-kuća Todoru Proeskom u Kruševu |
|
Novi identiteti PIŠE Marko Bibija, dipl. inž. arhitekture ![]() Prostore bivše Jugoslavije su u posljednjih dvadesetak godina u arhitektonskom smislu okarakterisali u najvećoj mjeri neodlučnost, nedovoljno ostvarene tendencije ka praćenju trendova, a najviše težnja ka provjerenoj formuli konstrukcije identiteta kroz arhitektonski, kao i bilo koji drugi vizuelni izraz. Društvene promjene tako dobijaju formalno otjelotvorenje kroz jezik svoje arhitekture, te se pod istim zajedničkim imeniteljem (u ovom slučaju upitne formulacije) savremene arhitekture mogu naći rame uz rame uplivi zapadne civilizacije i kulture konzumerizma u vidu mastodontskih shopping mallova, kao i na iznenađujuće sličan način tretirano nasljeđe tradicionalne arhitekture. RADIKALNOŠĆU DO IKONIČNOSTI: U jeku spomenutih društvenih promjena vlada velika zainteresovanost za stvaranje vizuelnog identiteta, kao slike novih sistema i oznake promjena. Težnja da se svoje mjesto na karti označi što jasnije na našim prostorima uglavnom ima evrocentričan karakter i tendenciju ka asimilaciji u globalno arhitektonsko selo. Za to vrijeme, u svijetu vlada trend popularizovanja takozvanih ikoničnih djela arhitekture. Međunarodno priznate arhitekte (kojima je već skovan i termin starchitects) obično se po pozivu angažuju na velikim projektima koji će svojom bombastičnošću promijeniti karakter lokacije na kojoj se nalaze, ponekad i sliku čitavog grada, izmamiti ovacije revolucionarnim rješenjima itd. Ikoničnost nekog djela je obično zagarantovana radikalnošću, koja može da se pojavi u vizuelnom izrazu, funkciji ili konstrukciji, i sve češće uopšte ne mora da posjeduje kvalitativni karakter. Po sistemu: nema loše reklame. Vraćajući se na prostore našeg regiona, ikoničnost arhitekture sada dobija jedan sasvim drugi zadatak. U svjetlu političkih promjena posljednje dvije decenije, male nacije ostavljene su same sebi u smislu kreiranja svog ličnog izraza i pozicije u fokusu međunarodnog interesovanja. Niko ne želi da nosi stigmu bivše Jugoslavije i svi su više nego zainteresovani da svojom arhitekturom proglase svoj novi glas i tako stvore novu sliku svoje države. Makedonija je u tom smislu u manje povoljnom položaju, bivajući prisiljena na prefiks bivše jugoslovenske republike, te joj je možda više nego susjedima bitno da svoj lični pečat iskaže što glasnije. Ishitrenost u takvim uslovima je nedavno rezultovala ne tako sjajnim rješenjem spomenika Aleksandru Makedonskom u Skoplju (koji se opet iz komplikovanih odnosa sa Grčkom zvanično zove Ratnik na konju). PROJEKAT MEMORIJALNE KUĆE: U teškim ekonomskim uslovima, kao brend nove, evropske, Makedonije iskristalisao se mit o prerano preminulom pop-pjevaču Todoru - Tošetu Proeskom. Fenomen njegove popularnosti odlično je poslužio da se predmet nove makedonske arhitekture sa antičke prošlosti pomjeri na savremeno doba, još aktuelno, koje može da predstavi nacionalni potencijal. Projekat memorijalne kuće u Kruševu, rodnom mjestu pjevača, dobija projektni biro "Sindikat studio" iz Skoplja. Projektni zadatak predviđa muzej sa hronološki postavljenom izložbom o životu i djelu Proeskog. Arhitektonski tim, sastavljen od arhitekata Dejana Sekulovskog, Ilije Božinovskog i Dejana Spasenovskog, odlučio se za jednostavno rješenje sa relativno naivnim konceptom krstaste osnove u kojoj je transparentni, stakleni krst po svom glavnom podužnom kraku flankiran punim bočnim elementima. Unutrašnji prostor svojom krstastom osnovom daje neodređen utisak polusakralnog prostora, pogotovo uzevši u obzir veliki reljefni portret na poziciji presjeka krakova. Osim toga, enterijer je sveden na jednostavan bijeli galerijski prostor, ispunjen ličnim predmetima, instrumentima itd., dok postoje i audio-vizuelne instalacije. Sve u svemu, objekat je projektovan dosta monumentalno, gotovo hramovski, odslikavajući koncept paradigme savremenog pop-idola. NAGRADA U BARSELONI: Značaj ovog objekta označila je nagrada na ovogodišnjem Svjetskom festivalu arhitekture održanom u Barseloni. Na ovom festivalu ove godine je prvi put uvedena nagrada "People's Choice Award" podržana od strane veb sajta OpenBuildings. Radi se o nagradi publike, koja preko internet stranice glasa za najbolje arhitektonsko djelo tekuće godine. Od prijavljenih 1.000 radova, pravo učešća na festivalu imala su 704. Sa nešto preko 15.000 glasova, ovaj objekat je dobio prvu nagradu. Ostaje nevažno da li su glasove uputile legije obožavalaca ili poznavaoci arhitekture, jer ono što se iz ovoga može izvući je jedan dobar presjek uloge arhitekture u savremenom dobu, pogotovo u ironičnim okolnostima zajedničkim za čitav Balkan. Kreiranje identiteta kroz arhitekturu nije nova stvar, to je sastavni dio ideologija od najranijih doba, a ovo je samo jedan primjer korištenja aktuelnih društvenih paradigmi u populističkom maniru. Međutim, pozitivna strana svega je ta da se ovo može posmatrati kao jedan od prvih koraka približavanja novije makedonske arhitektonske scene svjetskoj javnosti, koji može da probudi spoljni interes u jače aktiviranje mlađih arhitekata u Makedoniji i eventualni razvoj lokalne prakse.
|


























