Korisni i lijepi elementi

Drvo predstavlja najtrajniji element vrta. Svojim masivnim izgledom ono čini jedinstveni detalj svake zelene površine. Drveće je vrlo važna komponenta našeg eko-sistema. Pored toga što svojim dubokim korijenjem sprečava eroziju tla, te što ima vrlo važnu ulogu u stvaranju kisika i reduciranju ugljen-dioksida, u vrelim ljetnim danima ono nam pruža ugodan ambijent snižavajući temperature zraka i do 5°C.

Kod planiranja vrtova, i uopšte zelenih površina, osnovu dizajna čini drveće, jer ono svojim životnim vijekom nadmašuje ostale biljne vrste, te je zato vrlo važan pravilan odabir. Također je važan i položaj stabla u vrtu, njegova orijentacija u odnosu na strane svijeta i kretanje sunca.

Drveće bjelogorice, s velikom lisnom površinom, osim toga što u vrijeme ljetnih sunčanih dana pravi prirodnu sjenu i ugodno mjesto za sjedenje, ono svojom lisnom masom zadržava prašinu i druge nečistoće. Uloga drveća je i u apsorbovanju buke, te se često prave veliki nasadi drveća bjelogorice i crnogorice oko velikih saobraćajnica ili nekih fabrika, i time se izoluju ta područja od naseljenih prostora. Svakako, u funkciji drveća je i zaštita od vjetra.
Drveće pored svih ovih korisnih funkcija ispunjava i dekorativno-estetsku. Jedni prekrasno cvjetaju, dok drugi pokazuju raskoš prošaranih listova, lijepu koru i stabljike, blistave bobice i predivno obojeno lišće u jesen.

U našim klimatskim uslovima vrlo je važan balans između crnogoričnog i bjelogoričnog drveća. Kada se samostalno koristi, listopadno drveće može biti zanimljivo u ljetnom periodu, ali pusto i prazno zimi. Nasuprot tome, samo zimzeleno drveće može izgledati dosadno zbog manjih varijacija u toku godine. Zato je najbolje kombinovati ove dvije kategorije drveća, jer se na taj način eliminišu negativni efekti.

Drveće kao najvažniji strukturni element zelenih površina svojom formom, teksturom i koloritom ima opredjeljujući značaj u formiranju zelenih površina. Vrijednost drveća se povećava njegovim rastom, te se zato u gradskim uslovima najčešće daje prednost ovim dugovječnim vrstama. Sve biljke, a posebno drveće, imaju određene zakone razvoja, zahtjeve za zemljištem, klimom i drugim uslovima sredina. Shodno tome, drveće koristimo na razne načine: kao soliter - pojedinačno drveće koje dominira u prostoru. Položaj solitera treba da je takav da je vidljiv iz svih pravaca. Kao soliterno drveće, najčešće se biraju ogromna stabla izrazite ljepote, s jasno razvijenom krošnjom, lijepih boja i mozaikom lista, strukturom i bojom kore, kao i originalnim izgledom.

Neke od vrsta korištene kao soliter su: Tillia sp., Quercus sp., Betula sp., Salix alba f. pendula, Aesculus hyppocastanum, Platanus orientalis, Abies alba, Liriodendron tulipifera, Magnolia sp., Gingko biloba, Pinus strobus...
Drvoredi su pravolinijski raspoređeno drveće na ulicama, stambenim kompleksima, duž saobraćajnica koji razdvajaju površine različitih namjena. Sličnu kompoziciju ima i aleja, u kojoj je također zastupljena pravolinijska sadnja drveća, samo što je razlika u tome što aleja spada u geometrijske elemente parkovskog pejzaža i ima estetsko-dekorativnu funkciju, dok drvoredi imaju prvenstveno sanitarno-higijensku funkciju, sprečavajući prodor buke, vjetra i upijajući gradsku prašinu.

Pri odabiru drveća za vrt potrebno je znati koju funkciju to stablo treba da zadovoljava. Ako tražimo stablo koje će u narednim godinama da nam služi kao zaklon od sunca te da nam pravi ambijent za odmor, svakako je potrebno birati listopadno drveće, s velikom lisnom masom i masivnom krošnjom. Kad nam je potreban zaklon od nepoželjnih pogleda, onda je crnogorica pravi odabir, jer i tokom zime zadovoljava svoju funkciju.

Kad ste odabrali drvo za svoj vrt potrebno ga je i pravilno posaditi. Sadnja se obavlja tako što se prvo iskopa jama veličine 80-100 cm, ili možda i veća, ovisno od veličine korijena. kod kopanja jame, važno je odvajati površinski gornji sloj plodne zemlje na jednu stranu a donje slojeve na drugu. Kad iskopamo odgovarajuću veličinu jame, u dno se stavlja lumbrihumus (prerađeno organsko gnojivo) i u jamu se sipa voda, da bi zemlja omekšala i da korijen brže prione za novu sredinu.

Kad stavimo stablo u jamu, površinski plodni sloj zemlje se stavi oko korijena, zatim se stavi drenažno crijevo, jedan kraj drenažnog crijeva ide do korijena, a drugi se ostavi na površini. Onda ostatkom zemlje zatrpamo jamu, te postavimo dva koca uz deblo i povežemo stablo za ta dva koca kanapom. Kroz drenažno crijevo se zalijevaju stabla, te tako voda direkto ide u korijenov sistem i on na taj način dobija dovoljnu količinu vode i hranjivih materija.