Ljepota različitosti

Crno-bijela kombinacija dominira prostorom i čini ga sofisticiranim, baš onakvim kakav i priliči duhu prošlog vremena 

PIŠE MAJA ARSENOVIĆ
FOTO DOM INFO

Kada je Sarajevo dospjelo pod vlast Austro – Ugarske 1878. godine, jedna od pratećih poslijedica bila je i promjena grada u arhitektonskom pogledu. Arhitekti koji su dolazili iz Beča stvorili su jedinstvenu mješavinu osmanlijskog trgovačkog grada i zapadnjačke arhitekture. I danas, poslije više od sto godina, u ovom gradu osjećamo pečate burnih vremena koji se između ostalog ogledaju i u izgledu onoga što zovemo dom. Međutim, Sarajevo kao i drugi gradovi širom zemlje uveliko je osjetio sva lutanja internacionalne arhitekture, gdje su mnoge građevine bez arhitektonskog stvaralaštava i predstavljaju objekte bez duhovne vrijednosti. U ovom slučaju, privilegija je dom stvoriti u zgradi koja nosi pečat prošlosti, još ako ste osoba koja je svoju zemlju obilježila na svojevrstan način, onda ste svoj na svome. 
   

U jednom takvom ozračju svoj dom stvorio je i najpoznatiji bosanski režiser, oscarovac Danis Tanović. Njegov dom nalazi se u samom srcu Sarajeva, pored Miljacke u zgradi iz seceonističkog perioda. Kao i u većini takvih zgrada, hodnik u koji prvi kročite malo će vas preplašiti, mračan, prostran i negostoljubiv. Ali, u domu Tanovića potpuno druga slika. Stan od 184 m2, visokih zidova, svjetlih prostorija, decentnog uređenja, prostor je koji odiše živahnošću i porodičnom atmosferom, za koju su zaduženi poznati reditelj, njegova supruga Maelys i njihovih petoro djece, Livina, Dania, India, Orhan i najmlađi, tromjesečni Hadrijan, te miljenik ukućana, zlatni retriver Hogar.
   

Prostrani hodnik duž kojeg se nalaze tri spavaće sobe, kupatilo i kuhinja vodi ravno u veliku prostoriju s pogledom na rijeku. Kako nam Maelys govori, da bi dobili što više otvorenog prostora izbili su zidove i na taj način dobili dosta slobodnog prostora koji im omogućava da što više vremena provedu zajedno. Na taj način imaju dnevni boravak koji se sa desne strane proširuje u Danisovu radnu sobu, a s lijeve u trpezariju u sklopu koje je i mala kuhinja koja ima izlaz u hodnik. Kada su tek našli stan, bio je uništen, te je zahtjevao renoviranje. Ipak Tanovići su zadržali koliko su mogli, tako su neke od autentičnih stvari u stanu ručke na prozorima, drvena stolarija, dok je hrastov pod ipak zahtjevao obnovu. Crno-bijela kombinacija dominira prostorom i čini ga sofisticiranim, baš onakvim kakav i priliči duhu prošlog vremena, koji se ogleda svuda u stanu, u visokim tavanicama, mnoštvu velikih prozora, građanskom duhu.

„Volim crno-bijelu kombinaciju zbog kontrasta koji pruža. U isto vrijeme mi dozvoljava i da se igram bojama, tako da mogu stalno mijenjati detalje i na taj način osvježavati prostor. Ipak, lako je prostor urediti, ali ako imate porodicu važno je da obratite pažnju na funkcionalnost prostora“, kaže Maelys.
I upravo je to glavna odlika doma Tanovićevih, prostor oslobođen okova nepotrebnog namještaja, dovoljno mjesta za mnoštvo igračaka petoro mališana u kojem će se slobodno kretati. U dnevnoj sobi centralno mjesto zauzima  bijela garnitura za sjedenja ispred koje se nalazi originalan kafe  stolić. Naime, sto od crnog masiva su zapravo stara vrata koja su prilagođena novoj funkciji. Svoje mjesto u dnevnoj sobi našla je i stolica sa snimanja drugog Tanovićevog filma „Pakao“. Slike na zidovima su djela Safeta Zeca, čiji je par obožavatelj, a od nedavno jedan zid krasi i Maelysin portret koji takođe potpisuje Zec.

Okružen mnoštvom filmova i književnim klasicima, kada ne snima filmove Danis vrijeme provodi u svojoj radnoj sobi koja se nalazi u produžetku dnevne sobe. U sklopu radnog stola je klavir, a tu su i bubnjevi, saksofon, gitare, na kojima režiser sam pravi muziku za svoje filmove.
Da u domu Tanovića ima pozitivne energije na pretek, govori i činjenica da je Maelys majka sa punim radnim vremenom. Ona je osnovala prvu školu u Bosni i Hercegovini sa Montessori metodom obrazovanja. Ono što je prvenstveno nastalo iz potrebe za vlastitu djecu, sada je vrtić i osnovna škola sa oko 80 đaka. Takođe je dizajnirala liniju dječije odjeće u saradnji sa Bosanskim rukotvorinama, ali to još uvijek nije komercijalizovala jer joj je prioritet škola.
Njen radni kutak u kući nalazi se sa druge strane dnevne sobe, a pažnju privlači neobičan radni sto koji je kopija stola iz 18. vijeka iz Francuske, a napravljen je u Bosni. Maelys, porjeklom Francuskinja, neke od glavnih komada namještaja donijela je iz svoje zemlje. Jedan od njih je stari kineski kredenac koji su dobili kao poklon za vjenčanje, a koji se kako nam Maelys objašnjava, obično darivao mladim bračnim parovima i bio jedan od glavnih komada namještaja u kući.  Komadi namještaja koji imaju i sentimentalnu vrijednost su veliki sat u trpezariji i kredenac u hodniku na kojem se nalaze porodične fotografiju, a koje je Maelys dobila od prabake iz Francuske. Još jedan neobičan antikvitet koji je u stanu Tanovićevih našao primjenu je trgovački sto duž zida u trpezariji, a koji se koristio u staroj radnji za modne dodatke.
„Nisam ljubitelj nekog posebnog stila, volim ih mješati, spojiti novo i staro, naglasiti stvari“, kaže Maelys. Taj spoj napravila je u dječjim sobama, koje su opremljene modernim i funkcionalnim namještajem potrebnim za mnoštvo dječijih stvari i igračaka. Ipak posebno mjesto u sobi djevojčica zauzima stari bijeli ormar čija se gornja daska pretvara u radni sto.
„Ovaj sto sam dobila iz Švedske, gdje sam i živjela neko vrijeme. Majka mi ga je kupila kad mi je bilo deset godina. Inače, star je preko 100 godina ali je prefarban i oslikan“, objašnjava Maelys.

Bosanski tradicionalni pečat ovom enterijeru daju rukotvorine domaćih zanatlija, u obliku crno-bijelih ćilima i jastuka koje Maelys obožava. U hodniku se nalaze stolice koje je našla u jednoj sarajevskoj antikvarnici, a na zidu je avionska elipsa iz 2. svjetskog rata. Prava suprotnost za moderno, minimalističko kupatilo, u crno-bijeloj boji.
Ipak, u stanu Danisa Tanovića nećete vidjeti najpoznatiju bosansku fimsku nagradu, statuu Oscara jer se ona kao i ostale mnogobroje nagrade nalazi u Parizu u njegovoj kancelariji, gdje su  Tanovići i živjeli do prije dvije godine. Kako sam režiser kaže cijeli svijet je proputovao uzduž i poprijeko, ali nigdje se nije osjećao kao kod kuće, kao u Sarajevu. Ipak, svjestan nestabilne situacije u Bosni i Hercegovini, zbog bolje budućnosti svoje djece i politički je se angažovao.
„Situacija je takva kakva je ali moramo se potruditi da od ovog društva napravimo neko bolje. Naše bogatsvo je u našim razlikama i treba da uživamo u njima koliko je to moguće, a ne da se svađamo zbog njih. Siguran sam da će opcija za koju se bori moja stranka, da živimo u jednoj normalnoj, građanskoj državi,  doći prije ili kasnije“, kaže Tanović.
Inače, režiser je na proteklom filmskom festivalu u Berlinu  primio nagradu „Cinema for peace“ za film „Triage“.