VIŠE OD IGRE 

Iako žive daleko od Srbije i rodnog Užica, Antići govore da u Španiji poštuju srpsku tradiciju 

PIŠE MAJA ARSENOVIĆ
FOTO DOM INFO

On je najcjenjeniji srpski fudbalski radnik, jedan od najuspješnijih trenera u Evropi. Jedini je trenirao tri najveća španska kluba - "Real Madrid", "Barselonu" i "Atletiko Madrid". Pod njegovim vođstvom Srbija se plasirala na Mundijal, koji će biti održan sljedeće godine u Južnoj Africi. Naravno, riječ je o Radomiru Antiću, selektoru srbijanske fudbalske reprezentacije. 

Radomir Antić živi u Španiji već tridesetak godina, gdje u Madridu ima porodičnu kuću. Ekipu DOM INFA primio je u prostorijama Fudbalskog saveza Srbije, gdje, otkad je preuzeo funkciju selektora reprezentacije, provodi većinu vremena kada dođe u Beograd.
"Sinoć sam došao iz Madrida zbog priprema za predstojeće utakmice. Španija mi dođe kao 'ventil', pruža mi savršenu ravnotežu, jer tamo mi živi porodica i tamo imam mir koji mi je potreban kao selektoru", priča nam Antić dok sjedimo u njegovoj kancelariji u kojoj vlada radna atmosfera selektora i njegovih pomoćnika. Na zidovima su slike tima poslije svake utakmice, a selektor nam pokazuje jednu koja ima posebnu vrijednost, a to je uokviren dres reprezentacije koji su igrači dobili kada su bili u posjeti srpskoj djeci u Beču, a na kojem piše "Vi ste naš ponos".

"To smo dobili od djece koja nas posmatraju, djece koja su autobusima dolazila da gledaju naše utakmice. Zato naša igra predstavlja socijalni i društveni dug". Zanimljiva je i slika orla na utakmici, a Antić nam priča da je s Vukom Bojovićem, direktorom beogradskog zoološkog vrta, došao na ideju o osnivanju kaveza bijelih orlova koji predstavljaju simbol srbijanske reprezentacije.
VIZIONAR I PRAGMATIČAR: Ako ga pitate da vam uporedi život u Španiji i Srbiji, Antić će odbiti, jer nije od onih ljudi koji vole poređenja. Naravno, izražava svoje poštovanje prema obje zemlje, jer su njegove i Srbija i Španija.
"Srbi vole reći da su slični Špancima, ali ne bih se složio s tim, jer se ta fraza ne potvrđuje u praksi. Nažalost, ljude na ovim prostorima život je naučio da žive svakodnevnu politiku, a ne bi trebalo da se bavimo time, jer danas je novi dan."
Antić je u Španiju otišao kao igrač još 1977. godine, u vrijeme kada je Španija gledala u leđa tadašnjoj Jugoslaviji, dok je danas jedna od najrazvijenijih zemalja. Istina, svjestan je selektor svega što se dešavalo na Balkanu, ali napominje da je dosta da se to koristi kao izgovor.
"Ja sam pripadnik generacije koja je učila marksizam, imala iluziju. Vremenom sam prestao da čitam i postao sam vizuelac, jer one knjige koja sam ja čitao nisu prošle u praksi. Sada sam u godinama kada pokušavam realno da sagledam svaku situaciju, što se pokazalo kao pravi pogodak u mojoj profesiji", objašnjava selektor.
Bez lažne skromnosti, koja mu svakako nije svojstvena, selektor Antić napominje da je u svojoj dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio neke od najvećih klubova i da je uvijek bio pragmatičar. Tako i sada, kada pričamo o uspjehu srbijanske fudbalske reprezentacije, govori da nijedan problem kao selektor nije rješavao suzama i izgovorima, niti je koristio prošlost.
"Imao sam tu sreću da sam putovao po svijetu. Posebno sam ponosan na četiri godine koje sam proveo u Engleskoj, koja mi je bila kao univerzitet, jer sam tamo naučio jedan drugi pristup. Tamo sam upoznao englesku tradiciju koju veoma poštujem. Mislim da je u životu svakog čovjeka veoma bitno da ima cilj, a oni su ljudi koji jasno znaju svoje ciljeve."
Ipak, koliko god bio ponosan na uspjeh svojih fudbalera i srećan zbog sportskog ponašanja navijača na posljednjim utakmicama, na kojima su, kako kaže, pokazali da Srbija nije zemlja huligana i vandala, ostaje realan pa govori da u svakoj grupi navijača postoje ljudi koji vode svoju politiku. Isto tako napominje da pozitivna atmosfera od plasmana reprezentacije na Mundijal nije bila dovoljna da se u srpskom fudbalu bilo šta promijeni. Antić smatra da je ovo stvarnost, činjenice da postoje ljudi kojima odgovara status kvo.
ŽIVOT U ŠPANIJI: Razgovor sa selektorom i njegovom suprugom Verom nastavili smo u restoranu "Club 011". Blizina "Partizanovog" stadiona, koji se nalazi preko puta, i ugodan ambijent savršeno su mjesto za Antiće, koji tu provode dosta vremena kada su u Beogradu s prijateljima i saradnicima uz domaću kuhinju i užičku klekovaču.
Svoju naklonost prema Španiji Antić rado ističe, jer je to po njemu zemlja u kojoj se najbolje živi, ima dobru klimu, ljudi iskorištavaju sve mogućnosti koje im priroda pruža. Osim supruge, tamo su mu i sin Dušan i kćerka Ana s porodicama, a ponosan osmijeh na selektorovom licu uvijek se pojavi kada spomene unuke Radomira, Marka, Petru i Ivanu. Ipak, stvoriti život u kojem će se u drugoj državi osjećati kao u svojoj nije bilo lako.

"Kada smo došli u Španiju nismo znali reći ni dobar dan. Međutim, danas volimo Španiju kao i svoju zemlju, a naša djeca govore španski tako da niko ne bi mogao reći da nisu rođeni Španci", priča nam Vera.
Iako su česta putovanja i posjete raznim zemljama blagodeti kada u porodici imate profesionalnog fudbalera, tu su i teškoće s kojima se nije uvijek lako nositi. Porodica Antić je promijenila 28 stanova dok je selektor mijenjao angažmane. Vera nam priča da je do kraja školovanja sin promijenio 13, a kćerka devet škola. Ipak, vremenom su se naučili nositi s tim. To su i razlozi koji su uticali na način formiranja životnog prostora i ambijenta u kojem žive. Skrasili su se u vili u Madridu, koja je porodično gnijezdo gdje se sakupljaju, ne samo članovi porodice, nego i srpski sportisti koji žive i igraju u Španiji, koji se redovno, kako kaže Vera, sastaju kod "dede Radomira". Iako žive daleko od Srbije i rodnog Užica, Antići govore da u Španiji poštuju srpsku tradiciju, koje čovjek postaje još svjesniji kada ode od kuće.

"Mi smo iz generacije koja još drži dunje na ormaru. U Španiji smo uzgajali i paradajz, i to od 450 grama, a Vera je u Londonu gdje smo živjeli osamdesetih godina pravila kajmak", kroz smijeh priča selektor i dodaje da Špance, koji to zasluže, časti užičkom klekom. Supružnici nam govore da u kući u Madridu imaju mnoštvo detalja iz Srbije, a jedan od najzanimljivijih je "zlatiborski voz". Međutim, i u Srbiji primjenjuju neke običaje iz Španije, tako da je svim njihovim prijateljima neobično što imaju mermer u vikendici na Zlatiboru, jer, kako kaže Vera, Španci iz praktičnih razloga gotovo da ne koriste tepihe, već pločice zbog vrućine. Inače, za njih je Zlatibor pojam odmora, mjesto gdje najradije provode vrijeme. Rajska priroda Zlatibora pruža selektoru mogućnosti za pecanje.

FILOZOFIJA FUDBALA: Zašto trener Radomir Antić uživa takvo poštovanje u svijetu fudbala? Njegovi uspjesi imaju potvrdu i veću snagu, zasigurno, jer su to uspjesi timova koji su bili u nezavidnom položaju kada ih je on preuzeo. On svoje uspjehe temelji na filozofiji fudbala, koji posmatra kao javnu djelatnost.
"Način igre mora da odgovara ljudima koji je predstavljaju. Svjestan sam onoga što je prošla Srbija, znam ponos Srbije i neću nikad dozvoliti da reprezentacija Srbije bude inferiorna u odnosu na druge timove. Mi možemo biti svjetski prvaci."
Antić dodaje da zahtjeve pojedinca uvijek pokušava da prilagodi vrlinama igrača, a da mane sakrije, jer se radi o kolektivnom sportu. Kao trener ne pokušava se nametnuti kao autokrata, jer je za njega fudbal mnogo više od igre. Poštovanje fudbalera i dobru atmosferu u timu stvara dogovorom i uvijek traži od njih da zauzmu pozicije na kojima će imati najviše mogućnosti. Takav pristup rezultirao je da su mnogi igrači imali najbolje statistike u karijeri u radu s njim.
Antić kaže da ima sreću da se bavi onim što voli.

"Ako ne pogledam za vikend 15 utakmica, mogu smatrati da mi je vikend propao. Ali, ja nisam navijač. Mnogo više volim sadržaj od konačnog rezultata. Većina ljudi formira mišljenje prema konačnom rezultatu, međutim ne i ja, jer gledam mnogo više od toga", objašnjava Antić.
Iako sada vodi srbijansku reprezentaciju, ne planira da se vrati u Srbiju, jer, kako kaže, nikad nije ni odlazio iz Srbije. Održava maksimalan kontakt sa bližnjima i kada nije u Srbiji na život u obje zemlje gleda kao na privilegiju.