Kuća uspomena i prijatelja

Sve stvari u kui su poklon. Nije to neka velika materijalna vrijednost, ali su to vrijedne uspomene koje se ne mjere novcem, kaže Snježana Rajilić

TEKST I FOTO DOM INFO

Biti načelnik, a pogotovo načelnica u malom gradu veliko je opterećenje.

Načelnica opštine Novi Grad Snježana Rajilić veoma se dobro snašla na toj funkciji a kada izađe iz kancelarije u zgradi opštini ona živi životom svojih sugrađana.

Zimi su u kući u Novom Gradu, porodičnoj kući supruga Miroslava. Čim grane sunce i lijepo vrijeme sele u kuću vikendicu u selu Poljanice. U kući u gradu su što moraju, a u vikendici da uživaju.

"Naša kuća je od zgrade opštine udaljena nekih 150 metara. Izjutra kad krenem na posao treba mi 20 minuta. Tako je kad si načelnik malog grada, gdje te svi znaju i misle da ti sve njih znaš", kaže Snježana i dodaje da na selu nema potrebe da mislite na komšiju iznad i ispod, sa svih strana... Mnogo je ljepše kad vas probudi cvrkut ptice, nego škripa kočnica ili pisak sirene.

Vikendicu su zajednički gradili od 1990. godine. Cijelu kuću su gradili u nekim etapama. Kako su mogli i stizali. Što bi se reklo, ciglu po ciglu. Mnogo je toga što su sami radili. Nema tu nekog posebnog mermera, skupih materijala, ali zato pored kuće imaju potok, a do Une je 500 metara.

Vikendica ima tri etaže. U prizemlju je garaža, iznad dnevni boravak od 25 kvadrata, a u potkrovlju iste kvadrature su spavaće sobe. Vikendica je ukopana u brdo i ima oko 50 metara raznovrsnih potpornih zidova.

"Da smo novac i matrijal koji smo dali za zidove dali za kuću, mogli smo napravit pravu vilu. Međutim, ne žalimo", kaže Snježana. Do vikendice Rajilića vodi vijugavi uski asfaltni put, više puteljak.

"Dugo sam u politici, ali ne smatram da zbog toga do moje kuće mora da ide magistrala, a da drugi idu kući blatnjavim sokakom. Vjerovatno da sam i zbog toga, da ne kažem zbog skromnosti, i dobila veliko povjerenje građana i postala načelnik Novog Grada", dodaje Rajlićeva.
Najviše stvari u vikend domu Rajilića je sa putovanja. Pegla na kaminu je poklon iz Gruže, fenjeri su uspomena sa jednog zimovanja na Jahorini, drvenu skulpturu je radio Snježanin brat, glinena posuda na šanku je dar njene dobre, dobre prijateljice. Dosta sličnih stvari je u kući u Novom Gradu.

Goblen na zidu je vezla Snježanina majka. Pejzaž sa Une je poklon od porodičnog prijatelja slikara za jednu od naših godišnjica braka. Sve stvari u kući su poklon. Nije to neka velika materijalna vrijednost, ali su to vrijedne uspomene koje se ne mjere novcem.

Posebno mjesto u domu Rajilića zauzima stari reparirani kredenac, uspomena na Miroslavovog oca. Kad su useljavali, stavili su ga za privremeno, a ostao je za stalno. To je neka priča iz šezdesetih godina, kad su ti kredenci bili veoma važni. U njima se čuvao šećer, kafa, so, začini, sat, vrijedni dokumenti, diplome i sudbonosna rješenja…

"Mnogi bi ovaj naš radio bacili i zamijenili nekim novim stereo-uređejem, ali on i dalje svira. Čulo se preko njega mnogo lijepe muzike i vijesti. To je za nas neprocjenjiva vrijednost", ljubomorno čuva uspomene Snježanin suprug Miroslav. U kući Rajilića nema podjela na muške i ženske poslove.

"Jedino što u kući ne radim i što mi je zabranjeno je diranje struje i cijepanje drva. Sve drugo radimo svi, naravno ko šta najbolje zna. Ranije smo imali i malu baštu, ali sada stvarno nemamo vremena. Da nije dobrih komšija, i ovo cvijeće po balkonima bi uvenulo", pravda se Snježana.

Snježanin suprug je inženjer geodezije i mnogo vremena provodi na poslu. To ponekad zna da se oduži do pet-šest popodne. "Odmor ovdje je i svojevrsna izolacija koja nam dobro dođe."

Kćerka trenira u Ženskom košarkaškom klubu "Sloboda", a sin igra fudbal u "Bubamari". Okupimo se u kući tek poslije osam i porodica funkcioniše zajedno sat i i po, što je dovoljno da pogledamo ko je šta dobio u školi. Vikend je vrijeme kada imamo više vremena jedni za druge. To vrijeme koristimo za obične, ali životno najvrednije i najljepše stvari.

Kada su shvatili da kamin i kaljeva peć ne mogu sve da griju, odlučili su se za centralno grijanje. Ipak, Rajilići najviše vremena provode uz kamin.

"To vrlo lijepo izgleda, pogotovo kada se naloži vatra. Tada nam nije potrebno nikakvo svjetlo. Čak nam nije bio potreban ni ovaj veliki sto. Definitivno, najvažnije nam je kako se u ovom ambijentu osjećamo. Nismo robovi stilova, materijala, boja u trendu. Važno nam je da se ovdje dobro odmorimo, relaksiramo i pripremimo za novi radni dan", kaže Snježana.

Gore u potkrovlju Snježana ima radni sto, stolicu i laptop, koji je uvijek uz nju. Kada gosti odu tu priprema za naredni radni dan.

Miroslav najviše vremena provodi pored kamina u dnevnom boravku. Djeca su gore na spratu, gdje je televizor.

Vikend dom bez skupih stilskih komada nadoknađuju brojni prijatelji, rodbina i komšije.

"Jednom prilikom, što mi je velika čast, ovdje je svratio i premijer Milorad Dodik", ponosno ističe Snježana.

Vikendica Rajilića je ugodan kutak. Najvrednije u njoj su uspomene sa putovanja, pokloni i pažnja prijatelja. Sve ostalo je obično. Frižider, posuđe, stolice…Pored kuće je natkriven prostor sa pecanom, velikim drvenim stolom. Imali su tu i bilijar, ali su ga dali prijatelju. Otvara nekakav salon igara.

"Trudim se da budem dobar čovjek, a to je prvi uslov za dobrog načelnika. Koliko u tome uspijevam najbolje će da prosude građani Novog Grada. Ne znam kako će biti do kraja mandata. Do sada nisam imala nikakvih loših iskustava sa građanima. Nastojim sa svima biti korektna, koliko je to u ovim teškim vremenima moguće", kaže Rajlićeva.

Mada je na kraju sela, vikend kuća Rajilića nikada nije obijena. Nikada ništa nije nestalo. Do sada im niko nije polomio ogranak voćke.

Uspješna karijera

Snježana Rajilić je žena od karijere. Saobraćajni fakultet završila je u Sarajevu. Privodi kraju postdiplomski studij na Univerzitetu u Novom Sadu. Radila je petnaestak godina u "Željeznicama Republike Srpske". Dva mandata bila je poslanik u Narodnoj skupštini Republike Srpske, da bi 2006. godine postala poslanik u Predstavničkom domu parlamenta BiH. Prošle godine pobijedila je na izborima u Novom Gradu i postala načelnik opštine kao kandidat SNSD-a. Živi u srećnom braku sa mužem Miroslavom. Imaju  petnaestogodišnju kćerku Saru i godinu dana mlađeg sina Miloša.

Jeger iz Žuljevice

U kući Rajilića postoji veliki i raznovrstan bife, ali se ipak najviše pije domaća dunjevača i domaći jeger, koji prave mještani Žuljevice.

Taj domaći jeger se pravi tako što se rakija od krušaka, jabuka ili šljiva stavi u jedno bure u koje se, od proljeća pa sve do jeseni, stavljaju različite biljke, da ne kažem trave. Počinje se jagorčevinom, a završava nekim kasnim travama. To se miješa i natapa i u oktobru iscijedi. Sve to je izuzetnog okusa. Piće ima poseban miris. Svi koji su to probali kažu da je mnogo bolje nego jeger koji se kupuje i prodavnicama.

Ženski "poroci"

Kad ima malo vremena, a sve ga je manje, Snježana ga troši na neke sitne ženske "poroke".

"Obožavam pramenove u raznim bojama.Volim zlatni nakit. Koja to žena ne voli? Što se tiče muzike, volim 'Legende' i starogradsku muziku. Moj sin voli repere, njih sluša malo glasnije. Srećna sam što se ne sjećam kada sam zadnji put gledala televiziju", kaže Snježana