U odsustvu umijeća korištenja hrane u cilju kreiranja doživljaja kao jedinstva okusa, dodira, vizuelnog i mirisnog, te stvaranja zadovoljstva i sreće, čovječanstvo bi otužno zakržljalo ne upoznavši gastronomiju, a hrana bi i dalje bila samo osnovna roba široke potrošnje. Kulinarski napredak podstaknut je usvajanjem inostranih prehrambenih proizvoda, začina i navika. Evropska kuhinja je u srednjem vijeku, usljed masovne upotrebe začina, izgledala kao indijska. Zatim je bespoštedno amerikanizovana uvođenjem krompira, paradajza, božićne ćurke itd. Fast food nisu patentirali Amerikanci. Radi se o nasljeđu uličnih trgovaca hranom sa Srednjeg i Dalekog istoka. Nouvelle cuisine predstavlja rezultat spajanja japanskih ideja i francuske tradicije. U svakom slučaju, popularni antropolog Th. Zeldin uviđa da je civilizacija definitivno više napredovala u kuhanju nego u seksu.

 

KOMBINOVANJE BOJA I SLAGANJE NAMIRNICA: Kuvari inspirišu naše estetsko uživanje kroz čulo vida koristeći boje i aranžman, kao i naša čula ukusa i mirisa, kontrast, anticipaciju, zavođenje i dekoraciju. Prilikom slaganja jelovnika, obično razmišljaju o ravnoteži okusa, teksture i boje. 

U priči o kuvanju zgodno je izdvojiti dizajn hrane, djelatnost koja je posljednjih godina sastavni dio svake ozbiljnije kuhinje. Dizajniranje hrane podrazumijeva kombinovanje boja, slaganje namirnica tako da oku budu ugodne koliko i nepcu. Dizajn hrane diktira tematika i prilika za koju se priprema. Važno je i serviranje na odgovarajućim pladnjevima i tanjirima, a za kombinovanje boja postoje nepisana pravila poput onog da najbolje izgledaju kontrastne boje. 

Korak dalje predstavlja foodstyling. Radi se o jedinstvenom području, vrlo različitom od kuvanja. Stilisti hrane imaju zadatak da ušminkaju hranu za "poziranje" pred kamerama i fotoaparatima kako bi bila privlačna. Pogrešno bi bilo izjednačavati foodstyling s umijećem serviranja hrane, jer bi onda to bili i svi kuvari kojima je serviranje hrane sastavni dio struke. Oni, međutim, svoje recepte ne "šminkaju" za snimanje, nego za gosta koji će je odmah konzumirati ne čekajući kamere, dok stilisti rade upravo za svjetla reflektora. 

 

PRIRODNE ČAROLIJE: Ono što foodstilisti po svijetu koriste u svom poslu, a kreće se od motornog ulja, glicerina, vate, laka za kosu, dezodoransa, šprica, ljepila, pa sve do kreme za cipele, djeluje prestrašno. Mnogo prihvatljivija varijanta su prirodne "čarolije", budući da, takođe, daju savršen rezultat, a jednostavne su, jeftine i jestive. Narandžina korica sitno izrezana može se skuvati i želirati, pa daje idealan sjaj, kao i karamel koji se može koristiti kao pločice, mreža ili tanke niti za ukrašavanje torti i kolača, a služi i da ribi napravite rep. Šareni papar je neizostavan u kreiranju čuda, a od najobičnijeg povrća uz malo mašte možete napraviti jedinstvene dekoracije koje mogu trajati satima. Od svakodnevnih namirnica poput brokule, bijelog luka, paprike, zelene salate, hljeba, te ćuretine mogu se napraviti umjetnička djela. Proljeće koje upravo stiže i donosi svježe cvijeće koje se može kandirati, ali i koristiti svježe, totalno razbuđuje maštu, što je zimi malo teže postići. 

Podjednako popularni, a vode do potpunog gastro-užitka su momenti poput tasting menija, fusion cuisine, molekularna gastronomija, zatim gastro-wellnes i, na kraju, fascinantna i uzbuđujuća japanska kuhinja. 

U svakom slučaju, hrana i sve oko nje nas razlikuje. Srećom, nismo svi isti i ne jedemo svi pečeno prase sa zelenom salatom nedjeljom.

"Život je kombinacija čuda i pašte", zaključio bi Federico Fellini.