Toplina sa stilom

Kamini su i danas veoma popularni, prvenstveno zbog jedinstvenog ugođaja toplote koji pružaju prostoru

PIŠE MAJA ARSENOVIĆ
FOTO STUDIO MM

Odavnina je centralni dio kuće predstavljalo ognjište, mjesto oko kojeg se okupljaju svi članovi porodice kako bi uživali u zajedničkim trenucima. To je upravo i jedan od razloga zašto se mnogi u ovim predjesenskim danima, kad je grijanje jedan od prioriteta, odlučuju za ugradnju kamina, čija je preteča upravo ognjište. Iako datiraju iz 14. vijeka, kamini su i danas veoma popularni, prvenstveno zbog jedinstvenog ugođaja toplote koji pružaju prostoru. Ipak, treba imati na umu da kamini zagrijavaju samo jednu prostoriju i da se koriste kao dodatni način grijanja pored centralnog grijanja ili onog na struju, uglavnom u dnevnom boravku.

VELIKI IZBOR KAMINA: Kroz vijekove postojanja kamin je doživio mnoge izmjene, kako tehničke, tako i estetske. Danas imamo veliki izbor kamina: moderne, klasične, rustikalne kao i stilske koji odišu tradicijom i bogatstvom kreacije, a pošto je cilj njihove ugradnje da se uklope u prostor ili daju mu jednu dodatnu dimenziju, izbor kamina diktira stil uređenja prostora u kojem se nalazi.

Čar kamina bila je oduvijek u njegovom spoljašnjem izgledu. Stari su ga majstori, smatrajući to svojim glavnim zadatkom, oblikovali s takvim umjetničkim savršenstvom koje je davalo kaminu centralno mjesto u uređenoj porodičnoj sredini.

Današnji kamini dovedeni su do savršenstva. Svojom širokom paletom oblika i materijala kamini nam omogućavaju doživljaj ljepote otvorene ili zatvorene vatre.

Zidni kamini su klasika, ali na tržištu postoji ponuda od raznovrsnih materijala koji podnose visoke temperature - specijalno staklo, inoks, drvo, cigla, kamen...

Za rustikalne kamine najviše se koriste cigla, kamen i drvo, za klasičane kamine koje krase linije u tradiciji i jednostavnosti najčešće se koristi kamen sa bordurama i detaljima, a za moderne sve vrste materijala, ali na drugačiji način. Neki kamini više liče umjetničkoj instalaciji nego peći. Najljepši je otvoreni tip kamina, smješten u sam ugao zida u kojem se nalazi odvod za dimnjak, jer daje utisak minijaturnog ognjišta. Na tržišu možemo naći i moderne cjevaste oblike kamina koji u prostoru više liče na stub, pogotovo u dvoetažnim stanovima u kojima postoji mogućnost spajanja sa dimnjakom u centralnom dijelu stana, oko kojeg se nalaze stepenice.

Moderan kamin koji je uz pomoć cijevi spušten u prostoriju, ali nije prizemljen nego lebdi u vazduhu izgleda poput svemirskog tijela. Vrlo su zanimljive i tzv. pukotine u zidu iza kojih se krije topla vatra. Zauzimaju malo prostora, a utisak je izuzetan.

ŠTA JE POTREBNO ZNATI: Kamin se može ugraditi u svaki dovoljno veliki prostor. Mali prostori nisu pogodni jer je za sagorijevanje potrebno dosta vazduha. Kamini moraju imati zaseban dimnjak koji nikako ne smije biti u dodiru s plinskim. Ukoliko želite ugraditi kamin, potrebno je odrediti vrstu i oblik, veličinu i materijal od kojeg će biti napravljen, kao i položaj kamina. Pritom, imajte na umu da se mora polaziti od cjelokupnog prostora u koji će biti postavljen kamin, jer je on dio prostora s kojim se mora stvoriti funkcijsko i oblikovano jedinstvo. Preduslovi za ugradnju kamina su: čvrsta nosiva podloga, dimnjak za odvod dima i dovod svježeg vazduha.

Ispod budućeg kamina potrebno je napraviti čvrstu (betonsku) podlogu. Ako ste tek u fazi građenja onda je rješenje jednostavno, na poziciju kamina (koju je arhitekta ili izvođač radova odredio) potrebno je napuniti punim betonom. To znači da u poziciji kamina, tj. podlozi ne smije biti toplotna izolacija (npr. kamena vuna, stiropor), podno grijanje, te cijevi ili materijali koji bi mogli oslabiti podlogu na koju dolazi budući kamin.

Ako imate gotove podove, a odlučili ste se za ugradnju kamina, potrebno je prema projektu izrade kamina izrezati pod (parket, ker, pločice ili sl.), izrezati estrih te izvaditi toplotnu izolaciju ili materijal koji se nalazi na samoj nosivoj betonskoj ploči.

Dimnjak je takođe veoma bitan i važno je napomenuti kako po jednom kaminu treba da bude jedan dimnjak. Za dimnjak je najbolje da bude kružnog oblika i da bude stalno prohodan. Veoma je važno redovno održavati dimnjak, to jest čistiti.

Dimnjaci za odvod dima mogu biti sazidani od cigle, šamotne cigle, gotovi šamotni ulošci sa plaštem ili metalni. Dimnjaci moraju biti primjereno izolovani i pravilno izgrađeni da se ne pojave smetnje pri radu kamina. Najmanja visina dimnjaka može biti 4,5 m bez obzira na njegov presjek. Ako je dimnjak viši, onda je i vuča bolja, iako je kod otvorenih ložišta dosta bitnije da imaju dovoljan presjek dimnjaka u odnosu na dimenzije ložišta. Potrebno je posavjetovati se s projektantom koji će nam odrediti pravilnu poziciju i visinu dimnjaka. To je posebno poželjno na vjetrovitim područjima.

Kod sagorijevanja goriva u kaminu se odvode ne samo gasovi nastali pri sagorijevanju, već i određena količina vazduha iz prostorije. Prema tome stalno gubimo vazduh iz prostorije, pa je potrebno radi održavanja pritiska dovoditi novi. U osnovi dovod svježeg vazduha rješava se na dva načina - prvi način rješavanja je dovod vazduha iz susjednih prostorija, drugi način je dovođenje vazduha spolja pomoću cijevi ili iz prostorija na nižoj etaži. Promjer odvoda svježeg vazduha morao bi biti minimalno Ø 10 cm, a preporučuje se Ø 15 cm. Takav dovod vazduha nužan je za dobro sagorijevanje. Kod otvorenih kamina bolje je dovesti vazduh iz neke druge prostorije tako da ne dolazi hladan (u zimskim danima posebno), jer on onda smanjuje temperature. Otvoreni kamin tad nije samo izvor topline, već i prirodno provjetravanje, što je naročito pogodno kod vikendica i kuća za odmor koje nisu stalno u upotrebi.

ZAŠTO ELEKTRIČNI ILI PLINSKI KAMIN: Uprkos mišljenju kako kamin koji nije na drva u stvari nije pravi kamin, te da nema nikakvog smisla stavljati tako nešto u kuću, teško je zanemariti sve prednosti ovih kamina. Naime, električni i plinski kamini imaju brojne prednosti u odnosu na kamine na drva, pogotovo ako ste zaposleni i nemate previše vremena da se brinete o neurednim kaminima na drva. Za ove kamine nije potrebno previše brinuti za svakodnevno održavanje, loženje, drva i povremeno čišćenje. Ukratko, ako se odlučite za plin ili struju u vašoj kući više nema nereda!

INOVACIJA PLINSKIH KAMINA: Oni koji žele sve pogodnosti i ljepotu kamina, a ne žele se mučiti sa drvima i neredom, sve se češće odlučuju na plinski kamin. Ima i onih koji samo žele da se rješe nevolja u vezi sa dimnjakom, pa se odlučuju za ugrađivanje umetaka za plinske kamine, što ne uklanja potrebu za dimnjakom, jer je svejedno potrebno ugraditi cijev uz postojeći, ali uklanja problem u vezi sa zamjenom dimnjaka.

Dostupni su kamini na prirodni plin, ali i oni na propan, tako da vaše susjedstvo ne mora ni biti prikopčano na plin. Većina ljudi razmatra ugradnju plinskog unutar postojećeg, ali postoje i zasebne jedinice koje mogu čak i dodati šarm cijelom prostoru. Još jedna prednost je i što većina plinskih kamina dolazi i sa daljinskim podešavanjem visine plamena, što uveliko olakšava korištenje.

U svakom slučaju, ovi kamini donose brojne dobrodošle inovacije.

VANJSKI KAMINI: Vanjski kamini daju osjećaj topline u proljeće i jesen i ugođaj boravka na otvorenom, a osim estetskog pružaju mogućnost pripreme hrane na otvorenom. Vanjski kamini se grade samostalno ili u sastavnom dijelu zida objekta. Na tržištu postoji veliki izbor kamina u različitim veličinama, cijenama i stilovima. Prema načinu izrade možete birati: monolitni, montažni i polumontažni. Materijali koji se koriste su kombinacija betona, kamena, šamota i kamenih obloga. Tip kamina zavisi od raspoloživog prostora, a kamin može biti sastavni dio terase ili dvorišta. Prije određivanja lokacije kamina važno je provjeriti da li na prostoru na koji se postavlja vrijede protivpožarni propisi, zbog sagorijevanja i dima. Ne bi trebalo pretjerivati s veličinom kamina ako postoji mali prostor za sjedenje. Orijentacija kamina mora biti takva da dim, ugarci i žar ne predstavljaju opasnost za dom, okolinu i vegetaciju. Zavisno od težine kamina mora se pripremiti dobra betonska podloga koja se postavlja na čvrsto tlo u sloj nabijenog šljunka. Taj dio je bitan da ne dođe do slijeganja i naknadnog pucanja.