Otprilike je tako moguće definisati i nordijsku arhitekturu. Primjena prirodnih materijala, racionalni oblici, jednostavna funkcionalna rješenja, svedene forme u savršenom skladu s ambijentom iz kojih proizilazi njihova ukupna estetika. Bez suvišnih detalja. Drvo je na top poziciji, većina individualnih objekata ima drvenu konstrukcijsku bazu. Nerijetko se koristi i kao fasadna obloga. Dok kod nas dominira prirodna boja drveta, u nordijskim zemljama je popularna željeznooksidcrvena i okeržuta boja. Drvo se često kombinuje s kamenom, a učestala je i primjena opeke.

Život u hladnom i mračnom dijelu svijeta definisao je veliku sklonost prema održivoj gradnji i niskoj potrošnji energije. Početkom sedamdesetih započeta je gradnja velikih vjetroelektrana, kasnije se javila ideja pasivne kuće koja optimalno koristi sunčevu energiju i razvile su se verzije automatizovanih toplinskih stanica koje kroz postavljene instalacije koriste cirkulisanje svježeg vazduha za grijanje i hlađenje prostora. Uz pomoć plastičnih cijevi, koje kroz temelje ulaze u kuću, koristi se zemljina temperatura kako bi zimi grijala, a ljeti hladila prostor. Uređaji koji koriste izmjenu vazduha donose uštedu energije od 90 posto, što znači da je u najhladnijim razdobljima u godini potrebno potrošiti samo deset posto energije za grijanje prostora.

 

FINSKA: U postmoderni, arhitektura finskih stvaralaca se ističe kao vrlo osobena, s visokom kulturom življenja i inspiracijom u divnim pejzažima sa brojnim jezerima i nepreglednim borovim šumama. Veliki uticaj ima narodno graditeljstvo u drvetu, kao i prirodni osjećaj za organske oblike, autohtone materijale, drvo i granit. Takođe je prisutan i osjećaj za mjeru i integracija s prirodom. Najznačajniji predstavnici su Elijl Sarinen, Arne Arvi, Alvar Alto i danas vrlo afirmisan Sami Rintala.

Alvar Alto (1898 - 1976), vrlo brzo je iskazao regionalizam u arhitekturi, sa simbiozom savremenog i tradicionalnog, što je bilo ključno za njegov uspjeh. Pravi otklon od ortogonalnosti, inspiraciju pronalazi u pejzažu i prirodne oblike prenosi u dizajn predmeta za svakodnevnu upotrebu. Primjenjivao je zakrivljene linije i forme u svemu. Istraživač i inovator, stvarao je toplu atmosferu i osebujni ambijent, a i danas se dive njegovom istančanom smislu za detalj i odličnim svjetlosnim rješenjima. Arhitekturu je uvijek povezivao s prirodom i umjetnošću, a od materijala je najviše upotrebljavao drvo i ciglu. Projektovao je porodične kuće, stambene zgrade, bolnice, pozorišta, biblioteke, crkve, namještaj, svjetiljke i stolice. Značajan prijateljski odnos s naručiocem omogućio je Altu da ostvari sve zamisli, prilikom projektovanja vile Mairea. Koristio je brojne materijale: škriljac, granit, bor, brezu, tikovinu. Kuća se iz jezgra razvija ka vani i svojim masama obuhvata dvorište. Organizovana je kao asimterična kompozicija pravilnih kubusa. Snažno istaknute nadstrešnice uklapaju kuću s ambijentom, borovinom, prirodnim okruženjem. Centralno mjesto zauzima kamin, topla boja drveta i bijeli zidovi.

Sami Rintala je jedan od vodećih skandinavskih arhitekata današnjice, poznat po spajanju elementarnih jedinica u jedinstvenu cjelinu na sasvim skladan način, te po malim, ali veoma funkcionalnim strukturama.

 

ŠVEDSKA: Karakteristično za ovu arhitekturu je selektivan prodor savremenih ideja, odnosno prihvaćeno je samo ono što odražava švedsku tradiciju, kulturu, navike, način zivota... Bazirana je na starim arhitekturama Grčke i Rima, uočljiva je briga za kompoziciju, harmoniju, proporcije.

Švedski dizajn je jednostavan i veoma funkcionalan. Originalan, jedinstven način upotrebe svijetlog drveta u konstrukciji namještaja, te dekorativni detalji (zavjese, tepisi, tkanine...), uz dodatke visoke estetske i funkcionalne vrijednosti, prozračnost i ljepota jednostavnosti glavne su odlike savremenih enterijera ovog područja. Prostori su fleksibilni, lako se održavaju i čine život jednostavnijim i ugodnijim.

 

DANSKA: Prvo se nameće selektivno preuzimanje elemenata savremene arhitekture, te se osnovni okvir može definisati ortogonalnim rješenjima sa sintezom istorijskih stilova. Prepoznaje se dinamika i uklapanje u pejzaž.

 

NORVEŠKA: Norveški arhitekti su danas sinonim za nadahnuto stvaralaštvo. Tako, na primjer, arhitekte u studiju "Jensen&Skodvin" ne koriste samo prirodne materijale, drvo i kamen, već su njihove snovite šumske staze posute šljunkom iz rijeke, hotel u krajoliku napravljen od soba ćelija, odnosno, samostojećih jedinica uronjenih u gustiš koje omogućuju "dramatičan pogled" itd. - ode velikom povratku arhitektonskim iskonima.

Norvežani imaju dvadesetogodišnji plan razvoja glavnoga grada. Pod geslom "Plavo i zeleno, a između toga grad" Oslo razvija strategiju planiranja kroz tri scenarija - grad kao zelena prijestonica, grad kao mreža i grad kao metropola. Konkretno, čitava obala Osla biće uređena parkovima, šetalištima, javnim zgradama i vidikovcima s kapitalnim projektom "Osa kulture". Realizacija ovog projekta dala je već zgradu Opere, pravu megazvijezdu norveške arhitekture. Kao nekad centar "Georges Pompidou" u Parizu, Opera koja se spušta do mora, postala je stalno živo mjesto s prepoznatljivom vizurom nakošenog krova koji pulsira energijom ljudi koji po njemu neprekidno šetaju.

 

ENTERIJER: Svijetli zidovi, naročito bijeli, podovi ili furniri reflektuju i najmanju količinu svjetla, unoseći vedrinu i u najtmurnije dane. Namještaj je jednostavan, prostor nije natrpan, pa se stiče osjećaj svježine i čistoće. Ovakav neformalan i minimalistički izgled stana sve više postaje uzor pri uređenju. Prirodne tkanine i organski oblikovan namještaj glavni su pokazatelji skandinavskog stila. Karlu Larsonu, umjetniku prošlog vijeka, pripisuju se zasluge za postavljanje njegovih temelja. Neutralna paleta švedskih, danskih i norveških pejzaža u kombinaciji sa starim "pohabanim" namještajem, za rezultat ima stil koji je u vrhu svjetskog dizajna.